Današnje evanđelje govori o prolaznosti života. Isus nam govori da prepoznajemo znakove vremena kako bismo znali razlučiti ono bitno od nebitnog, tj. onog što je zaista vrijedno od onog prolaznog. Uhvatimo li se kako čeznemo za prolaznim stvarima, brinemo li se previše za ono na što ne možemo utjecati? Trebamo se srcem odlučiti za Isusa, jer On je Onaj koji sve obnavlja, koji sve uređuje i za sve brine. Isus nam i danas govori da je Njegova Riječ živa i da neće nikada umrijeti. Danas govori i tebi i meni da On dolazi, zato budimo pripravni dočekati našega Kralja. Obnovimo svoja srca, pognimo svoje glave, odbacimo plašt oholosti i zaogrnimo se plaštem poniznosti. Današnje evanđelje spominje smokvu koja me podsjeća na ovu našu Smokvu. Bila sam potaknuta naslikati Isusa i sve nas Pod Smokvom. Ali jedini način na koji bih to uspjela je onaj najjednostavniji, nacrtati našega vrtlara Isusa i nas smokvine listove. Na ovoj slici Isus pažljivo drži list smokve, nježno brine o svakom pojedinom listu, toliko smo Mu bitni da ovaj projekt ne može postojati bez svih članova i pratitelja. Smokva ne daje ploda ako nema lista, zato kad smo svi zajedno udruženi u molitvi, Bog čuda čini, daje plod. Svatko od nas može u svom srcu vidjeti kakav plod je pronašao na ovoj Smokvi.